Pre par godina mi je jedan čovek koji živi na Rtnju rekao, masirajući me, kako sam napeta i kako bi mi sigurno prijalo da provodim više vremena u prirodi. Složila sam se sa njim, međutim u to vreme nisam puno menjala svoje navike. I dalje sam retko provodila slobodno vreme u prirodi. Obično bih pre izabrala sedenje u bašti kafića ili druženje u stanu. Mislila sam kako nemam dovoljno vremena da sebe počastim šetnjom po Fruškoj gori, odlaskom na neku dalju planinu ili izletom u parku. E, onda je došao karantin. Shvatila sam da je ključ uspeha dobra organizacija.
Kako su dani u karantinu odmicali, ja sam se trudila da ih što kvalitetnije ispunim i promenim neke od svojih navika. Jedna od njih je bio telefon. Ograničila sam korišćenje, jer mi je nesvesno oduzimao mnogo vremena. S obzirom na ograničenost kretanja, svaki sunčan dan provodila sam u svom dvorištu, čitajući neku knjigu, skriptu za ispit ili jednostavno žmureći i slušajući tišinu. Čini mi se da sam u nekim od tih trenutaka shvatila da je pravo vreme da počnem češće da posećujem prirodu. Za početak sam istraživala o planinama koje se nalaze u mojoj blizini, pa neke dalje destinacije koje bih volela posetiti, da bih na kraju odlučila da se učlanim u Planinarski savez Srbije (https://pss.rs/). Čvrsto sam rešila da poslušam savet koji sam dobila od čoveka sa Rtnja.
Imam tu sreću da se u neposrednoj blizini od mesta u kojem živim nalazi Fruška gora sa svim okolnim mestima i poglednima koji su vredni pažnje. Stoga sam, sa svojim prijateljicama, odlučila posetiti i fotografijom zabeležiti sve te prirodne lepote. Vrdnička kula sa svojim vidikovcem bila je jedna od prvih destinacija.
Vrdnička kula, kao deo nekadašnjeg utvrđenog grada Vrdnika, se nalazi nedaleko od Vrdnika,15km južno od Novog Sada na Fruškoj gori. Prvi put se u istorijskim izvorima pominje 1315. godine. Predstavlja spomenik kulture od velikog značaja. Sa svojim pogledom na prostranstva šume kojom je okružena, ostavlja vrlo snažan utisak. Nadomak utvrđenja nalazi se etno kompleks Vrdnička kula. Kako i oni sami kažu „izolovano od urbanog i ušuškano u dubokoj, netaknutoj prirodi, nalaze se na samoj granici sa Nacionalnim parkom „Fruška gora“ gde je čist vazduh, miris lipove i borove šume koje okružuju ovo naselje.“
Na povratku sa izleta i ulaskom u Rumu, prijateljice i ja smo rešile da ukrademo još malo od sunčanog dana i našeg slobodnog vremena. Svratile smo do Borkovačkog jezera i šume koja je česta lokacija za turiste koji žele da se odmore. Dok smo sumirale doživljaje i smejale se prisećajući se prepreka na koje smo nailazile prilikom penjanja na Vrdničku kulu, prišao nam je dečko tražeči pomoć u vezi sa lokacijom na koju želi da stigne. Njegovo ime je Predrag i zamislite, jedan je od učesnika Tara ultra trail. (https://www.runtrace.org/rs/event/tara-ultra-trail-2020) S obzirom na moje buduće planove u vezi sa planinarenjem i posetom planine Tare, mislim da je ovo bila sudbina. Smeše nam se nove avanture!
Za tebe je svoj dnevnik otvorila: Milica Jokić, volonterka Tima za javne akcije