Volonterski dnevnici #31

Da li verujete u srećan kraj?

Novembar je već uzeo poprilično maha. Hladno vreme je stiglo tačno na vreme. Sve se poklopilo za najveći ovogodišnji medijski šou. Druga sezona medijske histerije zvane Kovid-19, u narodu poznat kao Koronavirus, u stručnom krugovima Sars Cov-2, za krizni štab: „Broj zaraženih je_____  i sledeće _____ nedelje su ključne“. Na sreću, dešavanja ispred skupštine koja su se dogodila u julu ih sprečavaju da nas ponovo stave pod katanac. Za razliku od Slovenije, Češke, Pariza.. Mada ko zna, šou je tek počeo.

Dobrodošli u 1983. Novembar 3. „AMERIKA PRVA ILI DUŠA AMERIKE

Na drugoj strani planete, na „Divljem, divljem zapadu“ održao se četvorogodišnji izbor za „Ko god da pobedi neće se menjati odnos prema Srbiji“. Iako su mediji pobednika proglasili unapred, Donald Tramp nije osoba koja se predaje lako. Ali sada bih pokušao da ne pričam o budućim liderima SAD-a. Okrenuo bi se ka onima koji su izgubili…

Iako su neoliberalima, kvazi levičarima i svima koji se brinu za „dušu Amerike“ puna usta slobode za ______ (dopišti ugroženu grupu), jedna profesija ipak nije „spremna“ da bude oslobođena. NOVINARI. Presedan koji se dogodio u SAD-a kada su najveće medijske kuće prekinule prenos govora predsednika. Iako su prvoborci za „slobodu govora“ sa oduševljenjem pozdravili taj potez, istinski medijski radnici, borci za slobodu će ovde čuti gromoglasan vrisak i poziv za pomoć. Kome? Trampu? „Onom ogavnom rasisti, homofobu i seksisti?“ NE! Slobodi ljudi da izraze svoje mišljenje. „Ali Tramp laže!?“ Moguće, međutim posao novinara nije da isključi mikrofon i kameru kada neko laže, već upravo suprotna. Ne samo da treba da uključi kameru i mikrofon, već mora da uključi i reflektor! Posao novinara je da istraži i potvrdi ili ospori tvrdnje koje predstavnici vlasti (i opozicije) iznesu, a ne da gase kameru kada im se ne svidi odgovor koji je dobijen od druge strane. Jedina reč koja bi mogla sa ponosom da stoji pored zapadne demokratije je CENZURA…

E sad može i srećan kraj.

Prethodna nedelja je bila puna događaja. Po prvi put sam izistinski shvatio šta znači brinuti se o mentalnom zdravlju. Ne čekajte da postanete džangrizavi, napustite posao koji vam ne donosi sreću. Nakon mesec dana, iako bez posla i nezavidne materijalne situacije ja sam srećan. Konačno imam vremena da čitam, da učim strani jeziki koji sam zavoleo, ponovo mi se vratila inspiracija za pisanje.

Najlepša stvar koja mi se desila prošle nedelje je ta što sam postao član porodice koja me voli. A to je jedino važno. Sada može i zaključavanje! Da ne preterujemo. ;D

Preporuka za čitanje: „Čujte Srbi, čuvajte se sebe!“ A. Rajs.

I upamti Dragi dnevniče, samo nežno prema sebi.

 

 

Za tebe je svoj dnevnik otvorio: Đorđe Živić, volonter Tima za odnose sa zajednicom

Ostavi komentar: