Osećala sam se izgubljeno, kao da mi je nestao onaj unutrašnji kompas i da sam zaboravila “kuda idem”. Međutim, nakon nekoliko ovakvih dana, polako je nestao ovaj osećaj. Isprva mi nije bilo jasno kako je došlo do ove promene u meni kada je sve isto: i dalje sam u kući, i dalje su mnogi moji planovi i ciljevi za sada odloženi, i dalje svet stoji. Kako to da sam polako počela sama sebi da ličim na onu neizolovanu Anju? I zaključak do kog sam došla nakon par dana (pre)analiziranja svega u mojoj glavi- INTERNET 🙂
Oduvek sam bila jedna od onih koja je bila fascinirana internetom i činjenicom da su milioni informacija na samo par klikova od mene. Pristalica sam onog mišljenja da je internet zapravo izuzetno moćan alat ukoliko se koristi na dobar način. Naravno, posebno sam svesna velike važnosti interneta i (pouzdanih!) izvora informacija na internet kada je u pitanju pandemija virusa korona, mere zaštite i trenutno stanje u svetu. Međutim, prednost internet koja je najviše uticalana to da se ja osećam bolje u ovom period jeste mogućnost da ovoj mojoj malo drugačijoj svakodnevici ne nedostaje ono što me ispunjava i što velikim delom jednostavno čini Anju 🙂
Onlajn predavanja i konsultacije, kao i materijal za učenje koji je dostupan na internet omogućili su mi da ne izgubim rutinu i da i sada, kao i ranije, jedan deo dana posvetim fakultetu i samim tim ne zapostavim onaj svoj “štreberski” deo ličnosti. Sa druge strane, onlajn sastanci sa timovima u okviru organizacija u kojima volontiram i zadaci koje dobijam na neki način “hrane” moju potrebu da budem društveno aktivna i da svakodnevno radim na osmišljavanju nekih malih koraka koji u perspektivi prave velike promene. S obzirom da uživam u učenju jezika, mislila sam da će mi teško pasti nedostatak časova, ali zapravo me je baš to motivisalo da pronađem koristan sadržaj za učenje jezika u mnogim grupama i forumima. Tako i ovaj aspekt mojesvakodnevice nije zapostavljen, štaviše, unapređen je! Ono što zaista volim su i radionice i treninzi, na kojima imam priliku da naučim nešto novo o sebi i drugima, i koji su tokom godina veoma uticali na moj razvoj. Zahvaljujući brojnim kursevima dostupnim na internetu, omogućeno mi je da i u ovim trenucima nastavim sa razvijanjem svojih veština i radom na sebi. Za smeh, kojim sam neretko bila zaražena na različitim pozorišnim predstavama i stendap nastupima, sada su zaduženi snimci predstava i nastupa komičara u kojima mogu da uživam gotovo svake večeri u svojoj kući. Kakav luksuz! Naravno, razgovori sa prijateljima putem video poziva ne mogu u potpunosti da zamene one duge kafe i čuvene izlaske, ali me podsećaju da me ova situacija ne primorava da potisnem svoju ekstrovertnu prirodu i ljubav prema ljudima i druženju.
Iako svesna da prekomerno gledanje u ekrane elektronskih uređaja loše utiče na naše fizičko zdravlje, duboko verujem da umereno konzumiranje onlajn sadržaja koji nas podseća na sve ono što mi u stvari volimo, o čemu smo razmišljali i pričali pre početka ovog čudnog perioda, može da nam pomogne da iz ovoga svega ne izađemo potpuno izgubljeni i da značajno utiče na naše raspoloženje i dobar osećaj, kako bismo se posle još glasnije smejali, još više voleli, još jače grlili i na kraju, ko zna, možda i srećnije živeli 🙂
Za tebe je svoj dnevnik otvorila: Aleksandra Grujić, volonterka tima Mobilni omladinski klub