Prema podacima ILO-a, nezaposlenost u BiH je na zabrinjavajuće visokom nivou sa čak 34% nezaposlenih u 2019, odnosno da je svaka četvrta odrasla osoba nezaposlena. Nevladin sektor, tržište rada i institucije za zapošljavanje najčešće ističu manjak vještina i praktičnog iskustva kao vodeće uzroke ovog problema. Ovo se naročito može vidjeti u IT sektoru, gdje se tržište rada konstantno mijenja i zahtjeva kontinuiran samostalni rad i učenje. Obrazovne institucije nemaju adekvatan odgovor na ove brze promjene, ali neformalno obrazovanje ima mogućnost da popuni ovu prazninu. Ovo se pored tehničkih vještina odnosi i na druge vještine koje su potrebne za uspjeh u poslovima četvrte industrijske revolucije – meke vještine, prenosive vještine i poduzetničke vještine.
Ova studija je provedena kako bi se koristila za skaliranje i poboljšavanje razvijenog i isprobanog one-stop-shop modela edukacije u okviru projekta „My Career from Zero to Hero“. Cilj studije je da se identificira ternutno stanje u Bosni i Hercegovini vezano za zapošljivost mladih u poslovima četvrte industrijske revolucije. Kvantitativni instrument (anketa) korišten je za targetiranje NEET grupe, OCD-a, te IT i malih i srednjih preduzeća, dok su vladine institucije za zapošljavanje svoje odgovore dale kroz intervjue. Istraživač i Partner su došli do preko 100 mladih iz NEET skupine kroz direktni kontakt, putem e-maila ili društvenih mreža. Preko 50 OCD-a i IT kompanija su također imali priliku da sudjeluju u istraživanju, a 30 ih je ponudilo svoje odgovore. Studija je istražila sljedeće:
- Kompetencije i potrebe NEET mladih ljudi
- Potrebe tržišta rada u usporedbi sa kompetencijama mladih
- Postojeći modeli i programi zapošljavanja
- Kapaciteti OCDa za provođenje programa razvoja zapošljivosti
- Prilike za održivu sprovedbu one-stop-shop modela
Studija je ustanovila sljedeće:
Jako je teško doći do NEET populacije: Iako NEET populacija pokriva značajan procent ukupne BH populacije, jako je teško doći do njih uglavnom zbog njihovog pasivnog životnog stila. OCD-i, biznisi i državne institucije moraju promijeniti svoju tačku gledišta, što će također uticati i na perspektivu aktivnih mladih ljudi. Targetiranje NEET populacije iziskuje saradnju između svih relevantnih sektora.
Nivoi obrazovanja: Većina NEET populacije ima univerzitetsku diplomu, ali gotovo da nikog od njih nijedna obrazovna institucija nije savjetovala o poslovnim mogućnostima. Dizanje svijesti o potrebama tržišta rada je krucijalni korak u borbi protiv nezaposlenosti.
Modeli zapošljavanja: Gotovo pola učesnika je istaklo zaposlenje na puno radno vrijeme kao željeni model zaposlenja, dok je svega jedna četvrtina spominjala freelancing ili plaćeno stažiranje. OCD-i trebaju nastaviti da rade sa NEET populacijom kako bi im pomogli da pronalaze start-up kompanije koje bi im mogle ponuditi pomoć i mentoring za razvoj njihovih poduzetničkih vještina.
Manjak svijesti o obrazovnim programima: Postoji visoka svijest o važnosti neformalnog obrazovanja, ali je zainteresovanost za sudjelovanje jako mala. Većina NEET populacije nije učestvovala u ovakvim programima zbog nekog od ovih razloga – nisu znali da postoje, nisu znali kako da ih pronađu ili nisu imali sredstava da učestvuju.
Tehničke vještine: Fokus tržišta rada su tehničke vještine koje većina NEET populacije ne posjeduje.
Meke vještine: Većina NEET populacije tvrdi da posjeduje skoro sve meke vještine. Sa druge strane IT firme ističu da imaju problem u pronalasku mladih ljudi sa ovim vještinama.
Faktori pri zapošljavanju: Preporuke su najefikasniji alat pri zapošljavanju, a nakon njih tu su oglasi za poslove i društvene mreže. Većina poslodavaca tvrdi da prethodno iskustvo, reference i univerzitetska diploma imaju određen značaj ali nisu najvažniji faktor. Meke vještine i neformalno obrazovanje imaju značajan uticaj na odluku o odabiru uposlenika.
Formalno obrazovanje: Većina biznisa stavlja fokus na vještine. Formalno obrazovanje jeste relevatno ali nije eliminatorni faktor u slučajevima da kandidat nema formalno obrazovanje u IT sektoru. Aplikanti trebaju posjedovati vještine, a to da li su te vještine stekli u formalnom ili neformalnom obrazovanju nije relevantno.
Programi zavoda za zapošljavanje: Državne agencije za zapošljavanje provode programe za osnaživanje mladih za pronalazak prvog zaposlenja, ali njihovi programi ne targetiraju NEET populaciju i nisu prilagođeni IT sektoru. Oni implementiraju politike s ciljem uopštenog ojačavanja zapošljivosti mladih. Nisu fokusirani na neki specifičan sektor i ne fokusiraju se na razvoj vještina.
Zakonski okviri za istažiranje: Postoji manjak legislativnih struktura za organiziranje i sprovedbu stažiranja i profesionalnih osposobljavanja. Poslodavci su također zabrinuti da inspekcijske kontrole te poreske uprave mogu identificirati stažiste ili učesnike u profesionalnom osposobljavanju kao neprijavljene uposlenike, što je protiv zakona.
Programi OCD-a: OCD-i imaju iskustva u programima za razvoj zapošljivosti mladih ljudi, ali se rijetko oslanjaju na državne institucije za zapošljavanje kako bi došli do relevantnih informacija koje su im neophodne za organizovanje i unapređenje tih programa. Oni se slažu da slabi i nepostojeći zakonski okviri predstavljaju veliki problem u organizovanju i sprovedbi omladinskih programa za zapošljavanje. Također, njihova iskustva potvrđuju ono što NEET populacija i IT poslodavci tvrde o presudnoj važnosti IT vještina i komunikacijskih vještina. Međutim, te vještine je teško pronaći na tržištu rada, ali njihov razvoj bi definitivno poboljšao kompetitivnost mladih ljudi pri traženju zaposlenja.
Umrežavanje OCD-a: Manjak interesa kod više od pola kontaktiranih OCD-a pokazuje i manjak volje za saradnjom između OCD-a. Većina njih bi mogla pomoći mladim ljudima da izgrade svoje meke vještine i opšte vještine rada na računaru, međutim nisu osposobljeni da nauče mlade ljude specifičnim IT vještinama koje su tražene na tržištu rada. To znači da je za uspjeh njihovih programa za razvoj zapošljivosti saradnja sa drugim OCD-ima neophodna.